Sva deca su različita i doživljavaju svoje prekretnice u različito vreme. Ovo je slučaj i sa govorom, neka deca savladaju izgovaranje reči i pre prvog rođendana, dok neka opet čekaju još godinu dana. Mnogi roditelji se pitaju kada je vreme za brigu, kada bi trebalo preduzeti određene mere u slučaju da dete ima probleme sa govorom? Ovo važi i kada su već progovorila, a imaju problem sa određenim glasovima koje ne mogu da savladaju.
Šta izaziva probleme u razvoju?
Dete može da ima zakasneli razvoj, ali to može biti i nešto mnogo ozbiljnije. Naime, dešava se da je problem fizičke prirode, odnosno da ima poteškoće sa pokretanjem jezika na adekvatan način. Kada je u pitanju nerazumevanje reči koje mu saopštite, možda se radi o lošem sluhu. Poznato je da su mala deca sklona infekcijama uha usled slabog imunog sistema kao i još nerazvijene Eustahijeve tube (pogledajte članak “Infekcije uha kod dece”). Iz tog razloga, upale se mogu češće dešavati nego kod odraslih, a ukoliko su intenzivne, može doći i do oštećenja sluha. Zbog toga je važno obratiti se lekaru na vreme i sprečiti posledice. Jedan od mogućih razloga može svakako biti i autizam. To naravno ne znači da vaše dete koje ima problem sa govorom zasigurno ima ovaj poremećaj, ali dešava se da je i to slučaj. Ako smatrate da vaše dete ima ozbiljne poteškoće sa govorom, možda bi trebalo obratiti se lekaru koji će vas uputiti ka specijalisti.
Kako teče razvoj govora i šta je normalno u određenom dobu?
U periodu do prve godine, dete istražuje svet svojim čulima. Ono obraća pažnju na zvuke i vizuelne senzacije koje se oko njega nalaze. Normalno je da dete u ovom periodu kopira određene glasove i slogove koje čuje. Tu spadaju gukanje ili razni pokušaji da se izgovore reči. Ono bi moralo da povezuje određene reči sa objektima, na primer “mama”, “tata”, “pas”, “meda”, “cucla”… odnosno, da ih prepoznaje. Takođe, u stanju je da maše ili pošalje poljubac kada mu se to traži.
Od godinu dana, pa sve do godinu ipo, razvoj je uveliko u toku. Dete bi trebalo da zna da izgovori par reči i pored klasičnog “mama” i “tata”, kao i da razume neke proste rečenice koje su mu upućene, poput “Uzmi igračku”. Dešava se da dete razume šta mu se govori, ali i dalje nije progovorilo. To može da bude i samo usporeniji razvoj, odnosno zbog određenih faktora se odlaže ova prekretnica.
Do druge godine, razvoj bi trebalo da je još više napredovao. Dete bi moralo da zna nekoliko desetina reči, kao i da sastavlja dve reči zajedno, na primer “Mama priča” ili “Plavi zeka”. Kada je razumevanje u pitanju, za dete od dve godine se podrazumeva da povezuje reči sa pojmovima i da je sposobno da ih pokaže. Ono bi trebalo da zna imena delova tela i da ih pokaže. Takođe, kada su rečenice u pitanju, moguće je da razume i one sa dva predikata “Uzmi vodu i daj je bratu”.
Do treće godine, dete zna već mnogo reči. Ono takođe shvata odnose u prostoru (ispod, iznad, iza, ispred), a i može da razume suprotno značenje (crno – belo, gore – dole). Kada je reč o govoru, ono bi trebalo da je sposobno da sastavi rečenicu koja se sastoji od 3 do 4 reči, na primer “Tata ide na posao”, “Lopta je moja”. Ono u ovom periodu počinje da povezuje nazive boja sa njihovim izgledom.
Do četvrte godine, dete zna da koristi neke zamenice i može da sastavi rečenicu od 5 reči. Trebalo bi da je sposobno da prepriča neku situaciju, makar i ukratko, kao i da nauči pesmice. Ono shvata šta predstavlja rimovanje i može na taj način da nauči još reči jer je u stanju da ih povezuje (traka, baka, jaka…).
Do pete godine, dete je u stanju da prepriča dužu priču, odnosno da se seti određenog događaja i objasni ga. Ovo podrazumeva i prošla vremena, tako da se očekuje da ono zna da ih koristi. Takođe, trebalo bi da pravilno koristi množinu i da je sposobno da prebacuje reči iz jednine u množinu.
Ukoliko vaše dete nije u stanju da izvrši sve ove radnje u određenom uzrastu, dajte mu još malo vremena za slučaj da je u pitanju samo odloženi razvoj. Svako dete individualno i različito napreduje. Ako je zakašnjenje poprilično veliko ili ako nema ni razumevanja rečenica iz okoline, trebalo bi da se obratite stručnjaku koji će vam pomoći. Takođe, ako uočite da dete izgovara određene glasove nepravilno i ima problem sa tim da ih nauči (do 7. godine bi trebalo da zna B, P, M, H, R), možda bi trebalo potražiti savet ili procenu logopeda. On mu može pomoći sa razvojem mišića lica i usana tako da mu izgovaranje bude lakše.
Kako vi možete da pomognete detetu?
Razgovor i čitanje su se pokazali kao vrlo uspešni kada je u pitanju razvoj govora. Pokušajte redovno da provodite vreme sa detetom čitajući mu ili prosto pričajući o predmetima iz okoline. Ovo možete u bilo kom trenutku da radite, na primer kada idete u park, uperite prstom u određen predmet i recite njegov naziv. Ako vaše dete ima problem sa izgovaranjem određenih glasova, naglašavajte ih u rečima, na primer “žaBa”, “kRuna” itd.
Koristite slike ili kartice za igru koje mogu da pomognu detetu. Tražite od njega da vam kaže šta se nalazi na slici. Možete napraviti neko takmičenje koje će podstaći dete u ovome.
Kada dete nešto traži od vas, pitajte ga da kaže tačno šta želi, odnosno da imenuje svoju potrebu. Ovako možete da sprečite isuviše kasno progovaranje, jer će dete morati da saopštava svoje misli i želje.