Šta se dešava kada dete ne dobija dovoljno pažnje, ljubavi i vremena od svojih roditelja? Kada nema podršku ni društvo kojem bi ispričalo šta je sve proživelo tokom dana, ili šta voli u novom crtanom filmu koji je pogledalo? U takvim trenucima, dete se povlači u sebe i pokuašava da “preživi” praveći sopstveni idealni svet u kom živi.
Šta je normalno, a šta ne?
Deca negde oko druge godine počinju sa igrom u kojoj koriste maštu. Zamišljaju da su razni likovi i koriste igračke kako bi potkrepili svoje zamisli. Vremenom, kako dete odrasta, sve je više fantastičnih ideja i priča koje čuje i prihvati, bilo da je saznalo za njih preko knjiga, televizije ili od drugara. U jednom trenutku, dolazi do toga da dete ne može baš najbolje da shvati razliku između mašte i realnost. Ovo je prosto deo razvoja i dete će to prevazići.
Problem nastaje kada se detetova uverenja često sukobljavaju sa realnošću i to ga uznemirava. Recimo, u svom svetu, ono smatra da ne postoje bube, naročito ne one velike, ili da je superheroj, itd. Kada dođe do situacija pri kojim se ovo opovrgne, ono može da se uzbudi. Nekada ovo vodi i do poremećaja, ali to su malo ozbiljniji slučajevi o kojima nije ovde reč.
Roditeljstvo zahteva stalno prisustvo
Sasvim je razumljivo da roditelji imaju mnogo obaveza, pored posla tu je i održavanje kuće, sastanci… Međutim, mnogi zaboravljaju da je od trenutka kada se dete rodi, njihov primarni status: roditelj. Nema drugih faktora koji mogu da vas spreče da budete tu za dete kada mu je to potrebno i ne, to ne obuhvata samo momente kad mu treba hrana, održavanje higijene ili odlazak u školu. Ono mora znati da može sve da vam kaže, da ćete ga u potpunosti saslušati i da ste uvek prisutni. Uvedite češće razgovore za stolom, televizijom ili dok radite neke druge zajedničke aktivnosti. Naučite šta vaše dete voli, a šta ne, sa kim se druži, koji su mu omiljeni predmeti, a koje baš i ne gotivi… Napravite im svet pun podrške i ljubavi tako da ne moraju sami da ga zamišljaju.
Izmišljeni prijatelji
Slučaj kada dete zamišlja nepostojeće osobe, životinje ili neka druga bića kao prijatelje, ne mora biti uopšte problematične prirode. Da, sasvim je logično da se to događa kada je dete usamljeno, ali neka istraživanja su pokazala da i deca koja su otvorena, ekscentrična i društvena, imaju izmišljenog prijatelja o kom pričaju.
Statistika je pokazala da dečaci uglavnom zamišljaju prijatelje muškog pola, dok devojčice imaju nevidljive drugare oba pola. Takođe, deca koja nemaju braću ili sestre, dakle jedinci, imaju veće šanse da se posluže maštom u ovom slučaju. Nekada saznanje da ova pojava postoji kod deteta može da izazove šokiranost ili strah kod roditelja, ali stručnjaci kažu da to ne treba da vas zabrinjava. Često je ovo samo faza kroz koju dete prolazi i ne treba oko toga dizati prašinu.
Može da se desi da dete izmišlja osobe koje joj zapravo pomažu da prevaziđe neku traumu ili poteškoću. Iako možda ne deluje tako, deca su svesna da su ti likovi plod njihove mašte. Nekada se ovakav slučaj može uočiti i kod deteta koje ima mnogo prijatelja, jer ima problem da saopšti bilo kome šta ga muči, te stvara pomoćnike koji ne postoje u realnom svetu. Zadatak roditelja u ovom primeru jeste da se raspita ko je i kakve osobine ima taj nepostojeći prijatelj. Kada se pojavljuje i kako se igra sa detetom? Da li dozvoljava još nekom da ga vidi? Odgovori na ova pitanja mogu vas uputiti na pravi problem i mogu vam pomoći da ga rešite zajedno sa detetom. Možete otkriti čega se to vaše dete plaši ili šta mu stvara poteškoće. Budite oprezni – ponekad deca vide korist u ovome i okrive izmišljenog prijatelja za neko njihovo delo. Recite im da su oni odgovorni u svakom slučaju i da moraju počistiti nered koji naprave i obećati da se to neće ponoviti.
Zapamtite, neke pojave vezane za maštu su sasvim normalne i deo su detetovog odrastanja. Ne treba da brinete ukoliko vaše dete veruje u vile, veštice i ostala mitska bića, kao i ako ima svog izmišljenog dobronamernog prijatelja. Međutim, vaša obaveza je da mu posvećujete dovoljno pažnje i da razgovarate sa njim dovoljno često kako biste ga upoznali u potpunosti i bili mu podrška. Ako je povlačenje u sebe sve češće, trebalo bi da se posavetujete sa psihologom koji će vas adekvatno uputiti ka narednom koraku.